Osećaj neslobode - Marka Žvaka
Peak Season (režija - Steven Kanter, Henry Loevner, uloge - Claudia Restrepo, Derrick Joseph DeBlasis, Ben Coleman i drugi, SAD 2024, trajanje - sat i 22 minuta)
Peak Season je niskobudžetni američki indie, nekako običan, čak i stereotipan u izboru priče, kao i načinu na koji je ta priča ispričana. Glavna junakinja se nalazi pred brakom sa uspešnim čovekom koji radi u marketinškoj agenciji, svi njihovi planovi su vezani za Njuork u kome žive, a film počinje kada stignu na odmor u Džeksonvil, Vajoming. U odsustvu verenika koji ne može nikako da se otarasi posla ni na odmoru, glavna junakinja se zbližava sa lokalcem koji radi kao vodič turistima u pokušajima ribolova. Lokalac je, osim toga, svojom odlukom u Džeksonvilu, a prethodni brak mu je propao, upravo zbog toga što nije hteo da živi tamo gde se stvari dešavaju….Klasičan film o ljubavi kojoj nije suđeno da zaživi, ni najbolji u tome, ali ni najgori. Ono što je interesantno je da junaci, koji se nalaze tokom filma fizički van kapitalističkog mlina, koji i bez njih i dalje radi – nisu slobodni, niti imaju iluziju o svojoj slobodi; njihovo zbližavanje kao da se dešava mimo njihovih namera, a isključivo zahvaljujući odstustvu verenika, koji takođe ne može da ima neki odmor gde bi mogao da bude slobodan i svoj. Film, koji je zamišljen kao nepretenciozan i negde bez namere da bude super interesantan i da ostvari nešto originalno, već je više kao neka žanrovska vežba koja prolazi kroz većinu klišea vezanih za taj tip drame – ima iznenađujuće snažan kraj, koji opet nije neočekivan – jednostavno je ova tipična situacija toliko prepoznatljiva u kontekstu naše savremene neslobode; kada u jednoj, ne toliko bitnoj sceni, jedan od sporednih likova objašnjava zašto neće u skorije vreme ponovo doći u Džeksonvil (njegova firma izlazi na berzu sledeće godine, dete mu polazi u školu), nema rasprave o tome, to su fakti sa kojima sagovornik ne može da polemiše. Osećaj neslobode izlazi iz filma, gotovo mimo namere njegovih autora; on je toliko dominantan u našem životu, da je dovoljno krajnje konvencionalno ispričati priču, bez preterane kreativnosti i mašte. Eto, film kao i mnogi drugi, problemi – svačiji, a opet, nešto vas tera da o tome razmislite…
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: