Srećan kraj - Marka Žvaka
Don't Look Back in Anger (dokumentarni, režija - Will Lovelace, Dylan Southern, učestvuju - Liam Gallagher, Noel Gallagher, Andy Bell, Paul Arthurs, Gem Archer, Joey Waronker, Christian Madden, Anais Gallagher i drugi, Velika Britanija/SAD 2026, trajanje - 2 sata i 2 minuta)

Don’t Look Back in Anger prati novo ujedinjenje banda Oasis sa idejom da se napravi turneja 2025 godine, kao i samu turneju. Kao što je poznato bend se raspao 2009. godine, a glavni razlog je bio netrpeljivost i svađe između braće Gallagher. Do pre koju godinu, ponovno okupljanje benda je delovalo kao naučna fantastika, ali onda se, očigledno, nešto desilo i braća Gallagher, koja su se poslednjih godina uglavnom međusobno vređala preko medija su obnovili bend. Ako je po onome što možemo videti u filmu (i što je negde bilo poznato iz medija) – glavni razlog raspada je bio Liam Gallagher koji je, kako kažu, bio nemoguć za saradnju. Međutim, došlo je do uspešne zajedničke turneje, koja je u filmu Don’t Look Back in Anger uspešno snimana i od tog materijala reditelji Will Lovelace i Dylan Southern su snimili ovaj, rekao bih, izuzetan film. Ne samo da su detalji sa nastupa širom sveta, od Kardifa do Sao Paola spektakularno snimljeni, nego je veoma jasno uhvaćena eurforija koja je pratila ovu povratničku turneju. Izvanredni su kadrovi publike sa nekoliko kontinenata koja plače dok peva pesme svojih idola, jedna veoma emotivna reakcija velikog broja fanova koji su gledali koncerte na turneji, a i oduševljenje samih članova benda, uključujući i pomenutu braću koja su uspela tokom turneje da izglade odnose i da se pomire, te je na samom kraju filma njihov odnos gotovo idiličan. Da li je stvarno bilo tako – pa to zapravo i nije ni važno. Važno je da su Lovelace i Southern iskusne kuke kada su rock dokumentarci u pitanju i da umeju da uhvate upravo onu dimenziju u kojoj je rock’n’roll više od života; čitava turneja izgleda u filmu kao jedan događaj posle koga naša epoha neće biti ista, a Oasis kao svakako jedan od najvećih bendova koji su ikada hodali kuglom zemaljskom. Dodaću još da sam Oasis slušao često, ali da zaista nisam naročiti fan benda, ali me Don’t Look Back in Anger toliko emocionalno podigao, toliko sam uživao u euforiji koja je dolazila sa ekrana, da prosto moram da vam preporučim ovaj film svim srcem, a ako ste već i fan Oasis, onda ste sigurno već i sami ovo gledali, šta ja ima da vam pričam.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: