Teatar još uvek ima dušu - Marka Žvaka
Nick Cave and The Bad Seeds uživo (Kalemegdan Donji grad, 7. avgusta 2026, Charm Music)

Možda ja zaista i ne slušam više Kejva toliko ozbiljno, kao negde do Let Love In albuma, možda mu poslednji albumi, sasvim razumljivo, nisu u poznatom fazonu “nevremena koje dolazi”, možda je to što čovek ima sedam banki, što je objektivna stvar, možda… ali koncerti su mu, makar i s nekim prekidima, još uvek najbolja stvar u univerzumu. Jeste da je ovo bio, pre svega, jedan odlično uigran, organizovan šou, jedna matrica, koja se, s manjim izmenama ponavlja iz večeri u veče, ali kad i u takvu matricu stavite Kejva – dobijete opet nešto nesvakidašnje, neku buru i oluju, neku emociju koja vas ponese. Gledajući šarenoliko društvo u fan pitu, shvatio sam jednu stvar – negde blizu mene je bila jedna mala (cenim plafon 25 godina) simpatična Ruskinja i bili smo u totalnoj kontri – sve stvari koje sam ja znao napamet ona nije, dok se najviše ložila na nešto sa Wild God albuma, ili, recimo na nešto sa Push the Sky Away. A ja….. kad nas je Kejv uz Mercy Seat uveo u drugi deo koncerta, pa kad je u Pappa Won’t Leave You Henry otpevao ono ….. the rains are here to stay….. eeeeeej – bio sam gotov, bio sam opet kao da imam dvadeset i koju, kao da sam ponovo na onom koncertu u SKC-u…. eto, taj deo koncerta, sve sa Red Right Hand i The Weeping Song je bio za nas matorane. I oprostio sam mu što ništa nije svirao sa mog omiljenog Your Funeral My Trial, a imao je energije sigurno bar za Long Time Man…. Umesto toga, imali smo neku vrstu anti-klimaksa sa Hollywood (koja je, razumem, stvar koja objašnjava kako Kejv posle svega preživljava i odakle mu snaga da uopšte peva, da dva i po sata skakuće kao dečkić) i laganim bisom, nepotrebnom City of Refugee i ostatkom koji je bio za matore bračne parove koji se nakupilo na koncertu onoliko. Ali meni je dovoljan bio i taj središnji deo koncerta, bio mi je dovoljan i onaj instrumentalni most u Red Right Hand, ono kad vas zabljesnu reflektori…. I sad, možda ovo sve jeste neki teatar, ali taj teatar još uvek ima dušu, sa koliko god pudera i farbe za kosu ona bila sakrivena. Tako da – neka je živ i zdrav Kejv i da ga gledamo opet ovde i za deset, dvadeset godina i da opet pevamo sa njim bar po neku stvar. Nema druge, tako mora biti.
videos by Shout! Online and Fadil
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: