Mlako, ali ipak zanimljivo - Marka Žvaka
Jay Kelly (režija - Noah Baumbach, uloge - George Clooney, Adam Sandler, Emily Mortimer, Billy Crudrup, Laura Dern, Alba Rohwacher, Patrick Wilson, Stacy Keach, Jim Broadbent, Riley Keogh, Grace Edwards, Greta Gerwig i drugi, SAD/Velika Britanija/Italija 2025, trajanje - 2 sata i 13 minuta)
Onaj ko čita dosta filmskih kritika verovatno zna za paradoksalni osećaj kad vas neke kritike nerviraju i ako se, u dobrom delu slažete s opservacijama u istim. Novi film Noaha Baumbacha donosi sa sobom ovaj fenomen – kritike su, najčešće s pravom, bile relativno negativne. I zaista Jay Kelly sigurno neće ostati zapisan kao jedan od boljih Baumbachovih filmova. U pitanju je film koji više liči na neki film Alexandera Payne-a, nego na Baumbachov (i ako volim Payne-a, u ovom slučaju to svakako nije pohvala). Glavni junak polazi na putešestvije u kome želi da svede ili popravi račune sa samim sobom, što je tipična pejnovska premisa. To nas uvodi u jednu, dosta sentimentalnu priču o glumcu koji je zbog svoje uspešne karijere zapostavio svoje ćerke, potencijalne ljubavi i još neke ljude koje voli. Priča se priča još i kroz dosta retrospekcije, što nameće poređenja sa Felinijevih 8 1/2, što svakako nije zahvalno. U tom smislu film izgleda i zaista jeste nekako mlak, priča nema neke oštre pikove zbog kojih bi film bio interesantniji. Glavni lik koga igra George Clooney je nekako ostao na pola puta, dok je mnogo bolje napisan i odigran njegov menadžer koga glumi odlično Adam Sandler. Uz sve nabrojane mane, ne može se ipak reći da je Jay Kelly loš film, i da nije u pitanju Baumbach, mislim da film imao bolje kritike. Priča je, ma koliko mlaka bila, u suštini zanimljiva. Film ima prijatan seting i epizode koje ipak stoje svaka za sebe, a i čitava konstrukcija funkcioniše, dok pojave raznih zvezda u epizodama, vuku film napred. Stičem utisak da bi ljudima mnogo više bilo žao glavnog junaka da je recimo pekar/lekar/apotekar/poslastičar, nego glumac, ali netrpeljivost prema glumcima je jedan od znakova ovog vremena. Okreni, obrni, nije mi žao što sam gledao ovaj film, jer sam dobio, manje više sve što od Baumbacha tražim, samo u nešto manjim količinama. Jay Kelly je film koji nije dobro primljen, ali koji će, prilično sam siguran, kroz kasnije televizijsko i platformsko emitovanje steći svoju publiku, naročito nešto stariju, pa sad, ako ga pogledate još u nekom sentimentalnom raspoloženju, njegov smisao će već biti ostvaren. I to je to.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou:
