Pitanja opstanka - Marka Žvaka
Sujo (režija - Astrid Rondero, Fernanda Valadez, uloge - Juan Jesus Varela, Yadira Perez, Alexis Varela, Sandra Lorenzano, Jairo Hernandez, Kevin Aguilar i drugi, Meksiko/SAD/Francuska 2024, trajanje 2 sata i 6 minuta)
Naravno, Sujo nije prvi ni poslednji film koji se bavi siromaštvom i užasima savremenog Meksika, miljea u kome se karijera narko dilera čini kao svetlo na kraju tunela. Sećam se dobro, na primer, filma Heli, koji me je prilično šokirao kao jedna naturalistička ekranizacija vremena rata protiv narko kartela, koji je, kako ispada, bio u stvari rat protiv sirotinje koja je, makar i ne bila uključena u raspodelu para, ginula u policijskim racijama koje nisu bile gadljive na “kolateralnu štetu”. Sujo, međutim predlaže nešto više – jednu magično realističnu varijaciju na temu. Na početku filma glavni junak, dečak po imenu Sujo (čita se Suho) doživljavava traumatično ubistvo oca, koji strada kao izdajnik narko kartela. Samog dečaka spasava tetka, koju primitivni lokalci doživljavaju kao vešticu, pa ne smeju da se mnogo kače s njom. Dalje gledamo neku vrstu surovog coming off age filma o Suhou, omeđenu tim magijskim verovanjima, kadrovima surove prirode i reminiscencijama na samo detinjstvo. Elem, glavni junak i sam film sa njim odlaze u grad, ali ukleti krug kriminala se nastavlja. Sujo je film koji u nekim trenucima zna da pogodi snažno kao horor, ali koji, na kraju, nudi optimizam i razumevanje među ljudima. Sujo je, pored toga, film koji izranja iz mnoštva sličnih zahvaljujući pre svega tom magijskom elementu, zaokružen finom simbolikom i shvatanjem realnosti koje je savremeno i nema mnogo iluzija o narodu, ali taj narod razume i voli. Uglavno, prilično uspešan festivalski hit (ma šta to značilo) koji u svojih dva sata drži pažnju, ali gledaocu daje i jednu širu sliku o Meksiku kao društvu gde su pitanja golog opstanka uvek jača od bilo kakvih moralističkih shemi.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: