Provodadžika, pa još za pare - Marka Žvaka
Materialists (režija - Celine Song, uloge - Dakota Johnson, Chris Evans, Pedro Pascal, Zoe Winters, Marin Ireland, Dasha Nekrasova i drugi, SAD 2025, trajanje - sat i 56 minuta)
Da počnemo sa jednim priznanjem: nisam gledao prethodni film Celine Song Past Lives, a sudeći po hvalama koje je izazvao morao sam. Počeo sam, nešto mi nije leglo i bukvalno posle 20 minuta sam prekinuo, rešivši da ga pogledam kad bude bilo više rapoloženja za to. Nikad mu se, međutim, nisam vratio. Zato sam se nadao da će Materialists biti film kojim ću nadoknaditi propušteno. Naziv je obećavao, Dakotu Johnson volim da gledam u svakom smislu, a pojedini kadrovi na internetu su izgledali nekako vudialenovski. Na žalost, vrlo brzo sam shvatio da film nije za mene, a što sam duže gledao bio sam sve sigurniji u to. Sam milje u kom se film dešava mi je stran – glavna junakinja je profesionalna provodadžika, što je posao koji kod nas žene, uglavnom, rade za džabe, ali eto – u bogatim krugovima Njujorka se i od toga može napraviti uspešan biznis. Priroda posla je takva da se ona kreće među bogatima koji njene usluge mogu da plate, a kasnije, u toku filma ćemo saznati da su se neki od glavnih likova podvrgli i plastičnim operacijama, a tu sam žešće staromodan, ne mogu da pogledam u lice nekome ko je radio takvu operaciju, a kamoli da se bavim problemima te, opet, za mene, nenormalno bogate osobe. Onda, film je najavljen kao romantična komedija, i čini se, on ima te klišee koji ga čine romkomom, ali sam se nasmejao bukvalno 0 (nula) puta. Sad, to je interesantno pitanje – izgleda da je Celine Song film opteretila nekom vrstom kontemplacije o parama i ljubavi. Sama ta kontemplacija, delovi dijaloga koji se time bave nisu nužno loši, štaviše, nekako mi izgleda da su i najzanimljiviji deo filma. Međutim i oni se na kraju izgube negde tokom radnje, koja je veoma stereotipna. Lik koji igra Dakota Johnson je u teškom problemu – da li da izabere lepog i siromašnog, ili lepog i bogatog 🙂 . I to se razreši na najstereotipniji način, dok dinamiku i napetost Song pokušava da izgradi na sporednom koloseku radnje. Elem, dakle, film mi se stvarno nije dopao, ali, u suštini, svestan sam da ja i nisam publika za ovo, a vi možda jeste, pa vam možda i bude interesantno. A ako vam se svideo Past Lives, onda sigurno možete da date malo poverenja Song i njenom novom filmu. Ja ću ovo da zaboravim čim napišem ovaj tekst, ali, ne obraćajte pažnju na mene.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: