Od Marbelje do Mardelje - Marka Žvaka
Louis Theroux: Inside the Manosphere (dokumentarni, režija - Adrian Choa, učestvuju - Louis Theroux, Harrison Sullivan, Justin Waller, Ed Matthews, Myron Gaines, Sneako i drugi, SAD 2026, trajanje - sat i 31 minut)
Gledajući ovaj dokumentarac setio sam Tesaka. Tesak je bio skinhead u Rusiji, naleteo sam na njega na jutjubu pre nekih petnaestak godina, išao je okolo sa bandom siledžija i maltretirao, kako on kaže, pedofile (mogu da se kladim da su bili samo gejevi), ali i dosta “lica kavkaskih nacionalnosti” (Uzbekistanaca, Gruzijaca, Čečena, itd) i sve to snimao i plasirao na jutjub. Još se slikao po teretanama kako bilduje i vrteo rasističku i mizogenu priču. Na kraju je završio u zatvoru, gde je, pod sumnjivim okolnostima izvršio samoubistvo. To se sve dešavalo u toj Putinovoj Rusiji, takvoj kakva je. U ovim novim vremenima, na novim geografskim širinama, savremeni Tesaci žive u luksuznim vilama sa bazenima u Majamiju i imaju milione sledbenika na društvenim mrežama. Čitav taj milje se naziva manosphere i svakako je bio plodno tlo za Luja Terua da snimi dokumentarac, koji je izazvao dosta pažnje, ovo je, izgleda, odlično uhvaćen momenat. Osim toga, ovde postoji nešto zaista specifično – svi ovi influenseri su Terua uslovili time da mogu i oni da snimaju te intervjue, da to kaće na mreže u real time-u, i onda njihovi fanovi to komentarišu i sve je to u dokumentarcu, tako da čitav dokumentarac ima taj neki meta fazon, mada nisam siguran da to može tako da se nazove. Glavni lik u filmu je Harrison Sullivan, poznatiji kao HSTikkyTokky, Englez koji je reklamirajući razne kripto valute i proizvode svojim fanovima zaradio milione, dospeo sve do Marbelje, Lik, naravno prodaje priču o dominantnom muškarcu, a ni rasizam mu nije stran i ako je sam melez. Kasnije je iz Marbelje skoro dospeo do Mardelje :), ali dobro to se već dešavalo posle samog filma. I ostala ekipa iz manosfere koju Teru snima nije mnogo drugačija – prosto je neverovatno koliko ih ima, a izgleda da onlajn zarade ima dovoljno za sve. Elem, veoma interesantan dokumentarac, sa određenom vrstom dileme koju nameće, gde se sam Teru često nalazi u ulozi intervjuisanog i nije baš da svaki put namagarči svoje sagovornike, koji su, očigledno, veoma iskusni pred kamerama. Kod nas je ovo još uvek u povoju, meni iskače samo jedan istetovirani mišićavi magarac koji valja priču o tome kako ne treba ni sekund verovati ženama, sa ugraviranim bezobraznim ciničnim osmehom. Ali, biće toga uskoro još mnogo više, ništa se nebojte.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou:
