Primitivno i virtuozno - Marka Žvaka
Gwenifer Raymond - Last Night I Heard the Dog Star Bark (We Are Busy Bodies, 2025)
Gwenifer Raymond je Velšanka koja svira akustičnu gitaru, ali kako? Još na prvom albumu You Were Never Much of a Dancer se proglasila sledbenicom John-a Fahey-a, osnivača žanra američke primitivne gitare, čije su glavne osobine samoukost i minimalizam. Samo što, je li, ovo je sad Velška primitivna gitara. Na svom drugom albumu Strange Lights Over Garth Mountain u svoju estetiku ubacuje određeni science fiction štimung. Na prošlogodišnjem, trećem albumu Last Night I Heard the Dog Star Bark tema je život i priključenija Jack Parsons-a, američkog raketnog inžinjera iz četrdesetih godina prošlog veka, koji je, pored toga što je bio izuzetan naučnik koji je svojim otkrićima uticao čak i na razvoj NASA-e, bio čovek koji se zanimao i za okultno i alhemiju, pustinjak koji je živeo i umro negde u planini, daleko od sveta. Naravno, ovo sve treba shvatiti uslovno, kao nešto o čemu sama Gwenifer priča, a pesme na albumu su instrumentali, dakle u pitanju je inspiracija. Taj neki kontrapunkt između virtuoznog i primitivnog je primetan u načinu na koji Gwenifer Raymond svira; u njenoj muzici se osećaju velški koreni, ali i taj primitivni stil nasleđen od Fahey-a; s druge strane ona je jednostavno majstor na gitari, brzina, lakoća njenog prebiranja po žicama, složnost tema i izvođenja ostavlja prosto bez daha. Počev od prvog singla Jack Parson’s Blues, pa sve do završne One Day You’ll Lie Here But Everything Will Have Changed ovaj album eksploatiše tu igru između suprotnosti i muzika Gwenifer Raymond je izuzetno originalna, čudna i ubitačna mešavina, koja vas tera da ovaj album vrtite “na repeat”.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: