Drž' se za glumca - Marka Žvaka
Svemu dođe kraj (režija - Rajko Grlić, uloge - Živko Anočić, Jelena Đokić, Boris Isaković, Janko Popović Volarić, Emir Hadžihafizbegović, Ksenija Marinković, Marina Redžepović i drugi, Hrvatska/Bugarska/Srbija/Crna Gora 2024, trajanje - sat i 29 minuta)
Svemu dođe kraj je jedan, rekao bih, prilično čest slučaj u kinematografijama ovih prostora, kada film ima svakojakih mana, gotovo neoprostivih, ali eto, sama priča, kontekst naše svakodnevnice je takva da se mi u njoj prepoznajemo. Film deluje kao opšte mesto, ali, ipak – neko naše opšte mesto. Pogledajte samo lik tajkuna i oligarha kojeg odlično igra Boris Isaković – sad vi, posle ogledanog filma kažete – kakav je, majku mu, to čovek, sušto zlo, nikakvih ljudskih osobina i nema. Možda tome treba prići putem brehtovskog razumevanja sveta (i ako je film sušti realizam i to još u kriminalističkom žanru) , shvatiti da je tajkun Dinko Horvat (zanimljivo je još i to što su mu Grlić i A. Tomić dali to prezime) neki tip, sabrani lik svih koji nam na grbači sede. Ja sam, negde, protiv takvog načina prikazivanja ljudi na filmu, ali eto, ovde, dal’ zbog toga što ga igra Isaković, dal’ zbog toga što je i suviše prepoznatljivo – čini mi se da funkcioniše. Inače, dijalog je stalno u podtekstu, replike zvuče kao da su iz romana (inače, scenario je po motivima Krležinog Na rubu pameti) i to smeta. Onda to dođe u usta glumca i zazvuči istinito, i sve prosto krene da “radi”. Grlić ima zasluženu privilegiju da može da angažuje najbolje glumce i tako rešava sve probleme ovog filma. I to najbolje glumce iz čitavog regiona, kad postane sumnjivo, pojavi se Emir Hadžihafizbegović i istina pokulja sa platna. Tako, na kraju krajeva, Svemu dođe kraj ispadne film koji valja pogledati i koji nije dosadan. Živka Anočića u glavnoj ulozi nisam ranije gledao, ali njegova je uloga najteža i tu mu treba odati priznanje – njegov lik ide kroz scenaristički pomalo neubedljivu putanju, sa slepim ulicama (šta se desilo sa njegovim padanjem u nesvest, na primer?), ali ga on nekako na kraju iznese kako se može i kako treba. Svemu dođe kraj je još jedna hronika našeg kapitalističkog sunovrata, koja bi možda i potpuno propala bez ovakvih glumaca, ali eto, oni su bili tu, i Svemu dođe kraj je film vredan pažnje.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: