Za mužem po Aziji - Marka Žvaka

Grand Tour (režija - Miguel Gomes, uloge - Goncalo Waddington, Crista Alfaiate, Claudio da Silva, Lang Khe Tran, Jorge Andrade, Joao Pedro Vaz, Joao Pedro Bernard, Teresa Madruga i drugi, Portugal/Italija/Francuska/Nemačka/Japan/Kina 2024, trajanje 2 sata i 9 minuta)

23 Aug 2025 / 962 pregleda

Ovo je zaista prvi put da smo se proslavljeni portugalski reditelj Miguel Gomes i ja našli. Štaviše, ovde me je Gomes prilično pogodio u žicu, i ako, naoko, nije radio u Grand Tour ništa što nije i u ranijim filmovima – film je delimično snimljen u studiju i to tako da kadrovi izgledaju fenomenalno, a sam život u njima, svojstveno Gomesu, ne preterano živo; sve je to kombinovano sa materijalom koji je dokumentarno sniman po raznim azijskim zemljama od Burme do Japana. U filmu postoji određena, namerna nejasnoća kada se radnja filma dešava – neke scene su kao neka period drama, ali se smenjuju sa živim, vibrantnim dokumentarnim snimcima koji su očigledno savremeni. Zašto sve ovo funkcioniše – pa rekao bih zbog vrlo jednostavnog koncepta koji ovde predlaže Gomes; film, nastao po putopisnom romanu Somerseta Moma, prati dvoje glavnih junaka, svakog u jednoj polovini filma. U prvoj polovini gledamo putešestvije britanskog džentlmena Edvarda Abota po Aziji, motivisano samo time što dotični Edvard hoće da pobegne od svoje verenice koju nije video sedam godina i sada se boji da je sretne. Citatima telegrama koje verenica šalje saznajemo da ga ona prati, idući za njim od jedne do druge azijske zemlje. U drugom delu pratimo tu verenicu Moli u njenom očajničkom pokušaju da sustigne verenika i uda se za njega. Ovo sve zvuči čak smešno, ali nije previše; i ako su oba dela stilski slična, sama priča, njeni junaci prave razliku – prvi deo, muški je kao nekakav putopis, a glavni junak prolazi kroz razne zemlje i situacije uspevši da u njima praktično ne učestvuje, sve je kao neki putopis, gde možemo uživati u lepim kadrovima i meditirati dok gledamo materijal gde su snimani razni ljudi po aziji, njihovi običaji i obredi. Drugi deo, ženski deo donosi sa sobom dramu, pitanja života i smrti, iznenandnu emociju tamo gde se činilo da je ne može biti; prilično sam siguran da je ova dinamika između muškog i ženskog dela u stvari ono što ovaj film čini tako savremenim, parabola o ženama koje pokušavaju da spasu život kakvim ga znamo, dok su muškarci strangers in a strange land, odveć van života, pasivni posmatrači izgubljeni u lavirintu društva s kojim, čini se, imaju malo veze. Izuzetan film, što se mene tiče, ako sam ga dobro razumeo. A i ako nisam. 🙂

imdb stranica filma

Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou:

Bitcoin podršku šaljite ovde:

1FKdU3yfeGQqtHxiF7RSzYfAun7coqh2R6

podržite naš rad!

slične reportaže

U vremenima Bertolda Brehta

22 Jun 2026
post thumbnail

Razvod naš najrođeniji

20 Jun 2026
post thumbnail

Samo The Third Mind

17 Jun 2026
post thumbnail

Malo filmsko čudo

15 Jun 2026
post thumbnail

Biće što biti mora :)

15 Jun 2026
post thumbnail

Ljudi koji žive za turneje

13 Jun 2026
post thumbnail

Film na Balkanu gura napred

9 Jun 2026
post thumbnail

Sobe, u stvari, nisu bile žute

8 Jun 2026
post thumbnail

Rawkanje, osmo po redu :)

6 Jun 2026
post thumbnail

Retro filmska uživancija

3 Jun 2026
post thumbnail