Juče u Njujorku - Marka Žvaka
Peter Hujar's Day (režija - Ira Sachs, uloge - Ben Whishaw, Rebecca Hall, SAD/Velika Britanija/Nemačka/Španija 2025, trajanje - sat i 16 minuta)

Peter Hujar’s Day je film nastao po transkriptu intervjua koji je američka spisateljica Linda Rosenkrantz obavila sa, u tom trenutku veoma popularnim fotografom Peterom Hujarom, 1974. godine u Njujorku. Ideja Linde Rosenkrantz je bila da objavi knjigu ovakvih intervjua sa raznim američkim umetnicima tog vremena; u ovim intervjuima oni bi bukvalno prepričavali svoj jučerašnji dan. Knjiga nije nikada objavljena, osim što je sačuvan transkript intervjua sa Hujarom i 2021. godine je objavljena knjiga samo sa Hujarovim intervjuom, a sad imamo i film koji je režirao Ira Sachs. Ovako kad čovek faktografski ispriča istoriju nastanka filma, sam film i ne deluje naročito interesantno, to je kao neki, u stvari i jeste – Verbatim projekat. Međutim, nekoliko stvari izdvaja ovaj film iz sličnih projekata – pre svega tu imamo uvek odličnog Bena Whishawa koji se već dokazao kao tumač glavnih likova u biografskim filmovima (Limonov), dok Rebecca Hall, kao Linda Rosenkrantz uspeva da nađe nekoliko solidnih punktova za igru u ulozi koja ima ovde funkciju bukvalno da sluša. E sad, stvar je u tome što radni dan Petera Hujara nije bilo kakav radni dan – to je dan u kome on, na primer, razgovara sa Susan Sontag, pa onda ima foto sesiju sa nikim drugim do Alena Ginzberga – Peter Hujar’s Day nas bukvalno vodi kroz njujoršku umetničku scenu sedamdesetih, kroz ono što priča Hujar nazire se miris njujorških ulica i čekanje da se spremi kineska hrana u obližnjem lokalu nije ništa manje interesantan događaj od razgovora sa Ginzbergom, tako ispada, bar u filmu. Priča je, dakle, u dijalogu – to nije nešto što preterano volim, ali se mora priznati da je Sachs sa glumcima to uradio na vrlo zanimljiv način. Odnos između Hujara i Rosentkrantz je oslikan u vrlo blagim crtama, ponekad se čini da tu postoji neko muvanje, ali pošto znate da je Hujar bio gej, onda vam je jasno da se tu neće ništa desiti. Međutim Sachs i glumci su uspeli da naprave neku melanholiju pred kraj filma, koja i ako nije jasna, nekako najavljuje nesrećnu sudbinu Petera Hujara (umreće od AIDS-a u osamdesetim). Dosta zanimljiv film, barem za ljubitelje ove materije, podneblja i umetničkih zbivanja tog vremena.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: