Život koji se ne pokorava pravilima - Marka Žvaka
Father Mother Sister Brother (Otac Majka Sestra Brat, režija - Jim Jarmusch, uloge - Tom Waits, Adam Driver, Mayim Bialik, Charlotte Rampling, Cate Blanchett, Vicky Krieps, Indya Moore, Luka Sabbat i drugi, SAD/Velika Britanija/Irska/Italija/Francuska/Nemačka 2025, trajanje - sat i 50 minuta)

Džarmuš verovatno nije moj omiljeni reditelj, ali sam krajnje neobjektivan kada je on u pitanju – doživljavam ga kao svog generacijskog reditelja, čoveka uz čije filmove sam izgradio svoj filmski ukus, Gledanje Džarmuševih filmova je često bilo vezano za neke konkretne događaje u životu (setimo se samo one večeri kada su u SKC-u svirali ‘Brejkersi, sve sa Depom, a sve to najavio Džarmuš, a posle se išlo u Sava Centar da se gleda Night on Earth), za neke ljude, prijateljstva, pa čak i ljubavi. Zato negde Father Mother Sister Brother razumem mnogo više kao film o jednom lajfstajlu, nego kao film o porodici, o jednom vremenu koje je prošlo, a koje svojim zracima obasjava i ovo sadašnje. Father Mother Sister Brother je zato nekako najbliži Only Lovers Left Alive, koji je bio film o rock’n’rollu; Father Mother Sister Brother je film o slobodi koja odlazi, ali se na čudan način i obnavlja. U pitanju je ponovo omnibus, vrsta filma kojoj se Džarmuš vraćao više puta u karijeri (Mistery Train, Night on Earth) i oseća se da on tu odlično pliva, čak bih rekao da je ovaj film verovatno najbolji Džarmuš još od vremena Dead Man-a. U stvari, priličan je uspeh to što je Džarmuš uradio ovde – u tri krajnje jednostavne priče uspeo je da uhvati duh rock’n’roll načina života, života koji neće da se povinuje pravilima; lik oca u prvoj priči, koga igra Tom Waits (koji je i sam odlazeći heroj moje mladosti) je, u stvari, suština čitavog filma – čovek koji je, bez vidljivog razloga, otišao da živi bogu iza nogu, koji ne želi da trpi filistarsku klimu ovog vremena, koji je spreman i da se sakrije, da se pretvara da je neko drugi, samo da bi sačuvao svoju ličnu slobodu. Sve tri priče su odlične; generacijski jaz, više međugeneracijska otuđenost u prikazanim porodicama ovde stoji kao neminovnost; rock’n’roll je mrtav, a generacije su time bitno udaljene jedne od drugih. Samo se druga priča malo razlikuje – tu je roditelj (Šarlota Rempling) neko ko živi “kako treba”. Nerazumevanje je svejedno tu, a rock’n’roll živi kroz decu, kroz otpor tome. Predivan film, pravi Džarmušev klasik, za ljubav, za razmišljanje o životu koji prolazi, kao i o životu koji traje.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: