Skretanje je korisno - Marka Žvaka
Sirat (režija - Oliver Laxe, uloge - Sergi Lopez, Bruno Nunez Arjona, Stefania Gadda, Joshua Liam Henderson, Richard "Bigui" Bellamy, Tonin Janvier, Jade Oukid i drugi, Španija/Francuska 2025, trajanje - sat i 55 minuta)

Kada je reč o rejvovima, a pobivao sam na svakojakim, uvek postoji jedna provalija između nekog ko to samo spolja posmatra i samih učesnika. Spoljnom posmatraču se često to učini kao neka vrsta pakla, a nama, učesnicima je jasno da je u pitanju događaj koji je sve, samo ne opasan, loš i zastrašujuć. Na to se dosta oslanja Oliver Laxe u svom novom i svakako ključnom ostvarenju Sirat i to bi mogla čak da bude i neka mana filma, da Laxe nije mudro rešio da bude opasno ambivalentan po pitanju značenja, u stvari ta, ambivalentnost, ta tajna je nešto što ovaj film izdiže iznad proseka, iznad velike većine, ako ne i čitave ovogodišnje produkcije. Sirat, međutim ima i veoma jasan ovovremenski šmek – negde, van onoga što se dešava u kadru, besni rat; imamo, negde na početku filma pojavljivanje vojske koja rasteruje rejv; ipak, otac i sin u potrazi za njihovom ćerkom/sestrom, kao glavni junaci filma, reše da nastave dalje sa rejverima, jer im je to jedini mogući trag koji imaju. Kao i rejveri koji ne žele da odustanu od svog eskapističkog načina života, ni oni ne žele da odustanu od svoje potrage. Ali, život im je namenio neke druge spoznaje… Sirat je bio u opasnosti da oboli od moralizatorstva (“rat besni, a vi terate nešto svoje”), ali i tu je Laxe bio pametan – njegovi junaci, uprkos svojim naoko nespojivim ciljevima pokazuju ipak jedan dobar ljudski nivo solidarnosti. Ta solidarnost neke od njih i ostavi, na kraju, u životu; mi, opet, ne možemo da dobijemo neko jednoznačno “naravoučenije” čitavog filma; ipak ono na čemu je akcenat je ta problematika samog puta i to zaista Laxe umešno naglašava – da li je naš “put” nešto što nam je, u suštini, inherentno kao ljudskim bićima, ili je odustajanje korisno i može nas spasiti… I opet, kad film shvatite kao parabolu, možete u njemu videti mnogo savremene situacije – od kraja kapitalizma i umiranja države blagostanja, pa sve do osporavanja, suštinski i samog profesionalizma, koji jeste neko istrajavanje na tome kako se stvari rade. Jedinstven film, ništa slično ne postoji ni u ovogodišnjoj produkciji, a i šire, možda film godine, a sasvim sigurno jedan od vrhova ovogodišnje produkcije, film koji će živeti i o kome će se još govoriti, baš mnogo.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: