Da se ne zaboravi - Marka Žvaka
Vude, ti si pobjedio! (dokumentarni, režija - Senad Šahmanović, učestvuju - Rajko Grlić, Hrvoje Hribar, Jurica Pavičić, Midhad Ajanović, Borivoj Dovniković-Bordo, Lila Andreas Vukotić, Želimir Žilnik, Darko Kreč i drugi, Crna Gora/Srbija/Hrvatska 2025, trajanje - sat i 10 minuta)

Ne postoji bolji razlog za snimanje jednog ovakvog dokumentarca nego onaj koji je imao na umu reditelj Senad Šahmanović – da se sačuva od zaborava jedan zaista veliki i značajan period naše kulture, vreme u kojem je radio Studio za crtani film, koji je bio deo Zagreb filma, nekada davno, pre više od pedeset godina, u zemlji koja više ne postoji, Jugoslaviji. Ovo dešavanje, poznatije kao Zagrebačka škola crtanog filma (neformalni termin koji su, 1958. godine u Kanu smislili Georges Sadoul i André Martin), je bilo samo jedna u nizu velikih velikih pobeda Jugoslavije na kulturnom polju, pobeda o kojima današnje državice nastale na njenim ruševinama mogu samo da sanjaju. Čitava plejada autora, od Nikole Kostelca do Vatroslava Mimice je pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka uspela da snimi veliki broj izuzetno darovitih, umetnički relevantnih pre svega veoma zabavnih crtanih filmova, a među tim autorima verovatno je bio najveći glavni junak ovog dokumentarca Dušan Vukotić. Priča o Dušanu Vukotiću je priča o umetniku, koji je, uprkos okolnostima, finansijskoj inferiornosti zemlje u kojoj je radio, uspeo da sve te mane pretvori u vrline, te da minimalističkim i modernističkim rešenjima napravi niz izvanrednih crtanih filmova od kojih će najpoznatiji Surogat osvojiti jedinog Oskara za Jugoslaviju, a biće to i prvi Oskar za animirani film koji nije američki. Šahmanović je veoma filmski pismeno i bez mnogo praznog hoda ispričao ovu priču, koja sama po sebi izaziva emocije i svira na žicama za nostalgiju svakog od nas koji smo u Jugoslaviji živeli i odrastali. I ako je priča o Vukotiću priča o umetniku koji je bio izuzetan, a morao je biti bačen u drugi plan u periodu kada je sve što je bilo dobro u Jugoslaviji bilo jeres pominjati, ona je priča i o jednom boljem vremenu, vremenu koje je, uprkos nekim malo tešnjim ideološkim okvirima ipak bilo mnogo bolje za umetnike nego što je ovo današnje, kada se sve meri samo količinom zarađenih para, a sve ostalo praktično nije bitno. Obavezno gledajte, naročito ako ste mladi i niste živeli u Jugoslaviji.
Film je prikazan na festivalu Slobodna zona.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: