Dobro, ali racionalno - Marka Žvaka
Fjord (režija Cristian Mungiu, uloge - Sebastian Stan, Renate Reinsve, Vanessa Ceban, Henrikke Lund-Olsen, Lisa Carlehed, Markus Scarth Tonseth, Jonathan Ciprian Breazu, Oyvind Venstad Kjeksrud, Ellen Dorrit Petersen, Lisa Loven Kongsli i drugi, Norveška/Rumunija/Francuska/Danska/Finska/Švedska 2026, trajanje - 2 sata i 26 minuta)

Mungiuov film Fjord dolazi nam ovenčan Zlatnom palmom u Kanu i time je Mungiu ušao u zaista ekskluzivnu ekipu reditelja koji su je po dva puta osvojili: Kopola, Kusturica, Imamura, braća Darden, Haneke, Bile Avgust, Ken Louč i Ruben Ostlund. No, značaj i kontekst ove druge Mungiuove palme se mnogo razlikuje od onog od pre skoro dvadeset godina. 4 meseca, 3 nedelje i 2 dana je sigurno bolji i neuporedivo značajniji film od Fjorda. Mungiu tog vremena je u nagrađenom filmu, pa i u svom sledećem filmu (Iza brda) imao taj fenomenalni momenat da gledajući njegove filmove prisustvujemo zaista nekim tajnim događanjima, kakve većina ljudi ne doživi u životu (ilegalni abortus, egzorcizam) i ti su događaji bili analizirani veoma pažljivo, a u njima je zaista postojala napetost života i smrti, što ih je činilo velikim i nesvakidašnjim. Dvadesetak godina kasnije – kanski pobednik Fjord je, i ako zaista dobar film, više, u suštini, polemička drama; ona ispred nas izlaže zaista jedan od relevantnih problema ovog vremena – problem porodičnog nasilja i kulturnih razlika u shvatanju ovog problema. Međutim Fjord nema snagu Mungiuovih filmova s početka ovog veka, nedostaje ta vrsta napetosti, nedostaje radikalnost situacije. Ono na što nas Fjord inspiriše je racionalno. Mungiu ima zdrav odnos prema problemu kojim se bavi – on ga vidi kao ideološki sukob u kome najviše gube sama deca, i to je ok. Međutim, kao i kod prošlogodišnjeg kanskog pobednika, nedostaje nekog ludila, nešto pomereno, nešto što bi zahtevalo od gledaoca da malo izađe iz racionalnog režima, zgodnog za duge razgovore na političke teme. Ono što je simptomatično ovde je na primer da nemamo nekih izvanrednih glumačkih kreacija, i ako imamo izvanredne glumce (Sebastian Stan i Renate Reinsve). Uglavnom, kad se sve oduzme i sabere – Fjord je film koji svakako treba da pogledate, ali ne očekujte ne znam kakvo remek delo, kakvih je bilo mnogo u aleji kanskih pobednika u dugoj i relevantnoj istoriji festivala.
Film je prikazan na Festivalu autorskog filma.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: