U bioskopu muk - Marka Žvaka
You Can See Everything (Možeš sve da vidiš, dokumentarni, režija - Nathan Fielder, Lance Oppenheim, učestvuju - Nathan Fielder, Elizabeth Holmes, Billy Evans, Amanda Seyfried, Christopher Abbott i drugi, SAD 2026, trajanje - 2 sata i 54 minuta)

Zaista je teško napisati kratak prikaz ovakvog filma, ali neću da odustanem od forme koju sam sam sebi zadao. Ako dokumentarni film crpi publicitet iz toga ko je objekt koga snimaju (u ovom slučaju Elizabeth Holmes, vlasnica firme Theranos i osuđeni prevarant u medicinskoj industriji), on obično svoju istinu crpi iz toga koliko je ubedljivo i autentično taj objekat snimljen, tj. barem nominalno, postoji težnja da se prikaže istina, fakička i umetnička i one ne bi trebalo da su u sukobu. Kad ono – međutim… ovde pre svega zahvaljujući tome što je pred nas Elizabeth Holmes jasno poslužena kao manipulativni prevarant, koji dolazi u dodir, kao sa lakmusom, sa još jednim manipulativnim likom, samim Nathanom Fielderom, čovekom koji je poznat po manipulisanju (izuzetno interesantnom i uspešnom) učesnicima njegovih tv emisija u žanru rijelitija – dakle zahvaljujući tome mi smo snažni i samouvereni gledaoci jednog filma o kome (kao i obično) imamo neka predznanja. Ono što shvatimo u sledećih tri sata je jednostavno to da zaista ništa ne znamo. I to je neki kolektivni osećaj koji je jasan kada u bioskopu sedite sa još možda stotinjak ljudi (uglavnom mlađih) koji, reklo bi se po reakcijama u prvom delu filma, kao i ja očekuju prilično konkretne i jasne stvari. I posle, rekoh, skoro tri sata snimanja Elizabeth Holmes i njene porodice, često s vrlo temeljnim krupnim planovima, gde njene široko otvorene oči emituju, u stvari, želju da nam se prikaže kao iskrena, a mi, zbog onoga što znamo o njoj vidimo to kao prevaru psihopate….i posle svega toga – na kraju filma – tajac. Shvatate da ne znate ništa, da ni vi, a ni sam Nathan Fielder ne možete da, u stvari shvatite tu osobu, da osvojite njene tajne, da je razgolitite pred kamerama… Ne pomaže ni rekonstrukcija raznih scena koje nisu snimljene iz ovog ili onog razloga, sve uz pomoć Amande Seyfried (koja je igrala Holmesovu u, čini se, ne baš spektakularnoj seriji na Hulu), ne pomaže posmatranje njenog muža i njegovih malih šašavih ludila… Ostajete zbunjena jedinka u sali, koja se, posle smeha i svih reakcija, odlučnosti i opuštenosti, značajno ućutala, ono, da parafraziram – u bioskopu muk. Da li je jedina prava istina, umetnička i kakva još hoćete – da li je jedina prava istina u stvari u saznanju da vam je istina nedodirljiva, da li su limiti filmske kamere ipak konačni i nesavladivi, možeš da vidiš sve, a da ne shvatiš ništa, hm….
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: