Mala balerina se igra - Marka Žvaka
Bianca Scout - Pattern Damage (Sferic, 2024)
Što me više grize zub vremena, što je više peska u donjem delu peščanog sata, osećam sve više da je u životu najlepša stvar otkriti nešto novo; ne znam kojoj mračnoj ili svetloj sili da zahvalim što sam otkrio Biancu Scout, znam jedino da sve ovo što sam sad napisao, sa svojih dvadeset i kusur godina oseća i ona. Pattern Damage je… pa šta je zapravo Pattern Damage? To je, pre svega jedan krajnje neobičan kolaž veoma raznih izražajnih sredstava, sasvim raznih, pa, ne to što žanrova, već sasvim raznih svetova. Bianca Scout je školovana balerina iz Londona, koja je već snimila dosta muzike, a čak je i glumila u nekoliko filmova. Šta imamo na albumu Pattern Damage? Imamo ambijentalne ispade nastale semplovanjem Šostakovića, imamo par neverovatnih balada gde se kroz nežne klavijature probija soulful glas Malika Nashada Sharpa, zvanog Darkmarik, užasno in londonskog plesača i koreografa, imamo post-punk izlete, imamo nekakve 80s pop eksperimente, onda imamo opet seciranje i semplovanje klasike, imamo upotrebu autotjuna kakvu nećete nigde čuti, imamo u suštini priliku da upoznamo mladu londonsku eksperimentalnu scenu. Ovo sve što pišem, ne treba da plaši jer je Pattern Damage u svojoj suštini divan album, a Bianca Scout figura koja će se sigurno, pre ili kasnije dokopati ogromne slave, bez obzira koliko malo za tu slavu trenutno haje. Samo se igra, ta mala balerina i to je to.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: