Glumac i antilopa - Marka Žvaka
The Christophers (režija Steven Soderbergh, uloge - Ian McKellen, Michaela Coel, Jessica Gunning, James Corden i drugi, Velika Britanija/SAD 2026, trajanje - sat i 40 minuta)
Iskreno rečeno, The Christophers je prilično dobar film. Sad, da li sam ja trenutno odgovarajuća osoba da to dokaže, to je već pitanje. Imam nezgodnu osobinu da sam, u jednom, sada već prilično davnom momentu svog života izašao iz kruga obožavatelja tzv. engleske glume. Shodno tome, nimalo se ne ložim Iana McKellena, koji jeste izvanredan glumac, ali, jbg, više me to jednostavno ne radi. Ipak, u The Christophers imamo trijumf jedne, u stvari, dosta originalne ideje Soderbergha da upari McKellena sa Michaelom Coel, koja ima facu kao da je portret antilope oživeo negde u slikarevom ateljeu. Kako je Soderbergh došao do ovakve podele teško je reći, ali ona jeste genijalna, zapravo nađen je pravi kontrapunkt McKellenovom savršenom, ali ipak “kazivanju” (što bi rekao Lepomir Ivković 😀 ) i hemija je rođena. U principu, igra ovo dvoje, njihova međusobna energija je najveći kvalitet i izuzetno jak adut ovog filma. Sve ostalo je zaista od manje važnosti i sreća je što je tako. Scenario mi se uopšte ne dopada, em što podseća na ekranizaciju pozorišnog komada, em je pun potencijala da se raspravlja o tome čije je umetničko delo i to što se trudi da nam objasni kako je sasvim normalno da umetnik svoje delo ne samo posveti, nego i jednostavno nameni jednom čoveku, stavljajući sve ostale konzumente u poziciju da zavise od tog “vlasnika”, to je toliko nekako buržoazno da mi eto smeta. Valja, pravde radi, reći da je Soderbergh iz ovakvog scenarija izvukao maksimum, način na koji je slikao ono malo prostora koji se pojavljuje u filmu je takav da zaboravljamo na tu, nazovi, “pozorišnost” samog scenarija. Sam kraj je pomalo iznenađujuć, time što pretvara ovo u nekakav film o odrastanju (sasvim okasnelom), ali bukvalno – i to, takođe je skroz ok. Dakle, ako niste zadrti kao ja, ako vam ne smeta engleska vrhunska gluma kojom može da se igra bilo koja uloga, ovo je bukvalno film za vas i uživaćete. I, u suštini, ništa nije važno osim toga, nikakve rasprave o umetnosti, nikakva mozganja o savremenoj konceptuali, ili bilo čemu drugome što je samo hrana za mozak, ništa više.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou:
