Odrasteš i postaneš Aubrey Plaza - Marka Žvaka
My Old Ass (režija - Megan Park, uloge - Maisy Stella, Aubrey Plaza, Percy Hynes White, Kerrice Brooks, Maria Dizzia, Alain Goulem, Maddie Ziegler i drugi, SAD/Kanada/Velika Britanija 2024, trajanje - sat i 29 minuta)
Filmovi o odrastanju su svakako žanr koji neće nikada izumreti. My Old Ass, ima jednu osobinu koja može da iznervira prosečnog Srbina, a to je da je sve u filmu užasno PC i za početak tu vidimo jednu Kanadu bogatih, srećnih i džender osveštenih roditelja i dece. Ako preko toga pređemo i uđemo u My Old Ass i njegove likove, sve postaje mnogo bolje – glavna junakinja filma, tinejdžerka po imenu Elliott provodi poslednje dane leta na imanju svojih roditelja, odakle bi trebalo vrlo brzo da ode na studije u veliki grad – Toronto. Ali, baš u tom trenutku počinju da se dešavaju stvari – ona se sa drugaricama najede halucinogenih pečuraka i tu počne da joj se priviđa starija verzija sebe, koju igra niko drugi do Aubrey Plaza. Uz standardno zadovoljavajuću dozu “plazaizama” – štosova koji su super samo kad ih ona izvede, dobijamo uvod u lik četrdesetogodišnje nečim razočarane žene. I ono što je tu najbolje je da je ovaj lik kao ona puška koja se pojavi u prvom, a zatim opali u četvrtom činu – tako u bukvalno 2 scene Aubrey Plaza da komičarsku i emocionalnu dimenziju svoga lika. Maisy Stella u glavnoj ulozi je ubedljiva i autentična, a Percy Hynes White, koga ranije nisam gledao ostavlja utisak veoma talentovanog glumca. My Old Ass biva iz minuta u minut sve ubedljiviji, idilični kanadski predeli, vozikanje čamcem po jezeru, i prvi pravi ljubavni žmarci koji napadaju glavnu junakinju, svi uspešno apsolvirani žanrovski klišei, neposrednost i relativno improvizaciona ideja o tome kako se glumi u ovom filmu – sve to, plus još Aubrey Plaza, je jednako jednoipočasovnom uživanju, filmu koji možete da gledate sa čitavom porodicom i nek vam je na zdravlje.
Podržavajte nas iznosom koji sami određujete, na mesečnom nivou: